Baraži za SP: Uzbudljivi dueli BiH-Italija, Češka-Danska i ostali utorkom i srijedom
U utorak i srijedu odigravaju se ključne baražne utakmice za plasman na Svetsko prvenstvo u…
Još jedna sezona, još jedno razočaranje. Partizan je završio takmičarsku godinu daleko ispod minimalnih očekivanja navijača i rukovodstva, bez direktnog plasmana u grupnu fazu evropskog takmičenja. Crno-beli će i naredne sezone morati da prolaze kroz kvalifikacione runde, što postaje zabrinjavajući obrazac za klub s ambicijama koje nikako ne odgovaraju rezultatima na terenu.
Ono što je obeležilo Partizanovu sezonu nije bio samo loš učinak, već i haos iza kulisa. Humska je bila poprište brojnih promena – od igrača i struktura do, ono najuočljivije, trenerskih smena. Ekipa je tokom sezone menjala šefove struke više puta, a Srđan Blagojević je u dva navrata preuzimao kormilo kluba. Takva nestabilnost ostavlja trag ne samo na rezultatima već i na mentalnoj pripremljenosti igrača i ukupnoj atmosferi unutar ekipe.
Ni Blagojevićev drugi mandat nije doneo željeni preokret. Bez značajnijeg iskoraka ni na domaćoj sceni, gde Crvena zvezda i dalje dominira, ni u evropskim takmičenjima, trener se na kraju sezone nalazi na klimavim nogama u klubu koji je vodio s prekidima.
Mnoge odluke o smeru kluba biće donete na Skupštini Partizana zakazanoj za 1. jun. Tada bi trebalo da se razjasni i trenersko pitanje, koje je u ovom trenutku otvoreno kao nikad. Prema pouzdanim saznanjima, ozbiljno interesovanje za Blagojevića pokazao je Akron iz Toljatija, klub koji je uspeo da izbori opstanak u ruskoj Premijer ligi i sada planira izgradnju stabilnog tima za narednu sezonu.
Interesovanje iz Rusije govori da Blagojević, uprkos skromnim rezultatima u Humskoj, i dalje uživa kredibilitet na međunarodnom tržištu. To je, gledano iz ugla tržišta trenera, možda i jedina svetla tačka čitave priče.
Ako Blagojević ode, Partizan ulazi u leto s otvorenim trenerskim mestom i još jednim ciklusom kvalifikacija pred sobom. To je scenario koji navijačima nije nov, ali koji s godinama sve teže prihvataju. Dok Zvezda redovno nastupa u Ligi šampiona, crno-beli se godinama muče da prođu preliminarne runde Konferencijske ili Evropske lige – takmičenja koja su po rangu i finansijskim efektima daleko skromnija od ambicija kluba s tolikom tradicijom.
Jasno je da samo trenerska smena neće biti dovoljna. Partizanu nedostaje sistemski pristup – od skauting mreže i omladinske škole do finansijske stabilnosti i dugoročnog sportskog plana. Sve dok se ti temelji ne postave, sezone poput ove rizikuju da postanu pravilo, a ne izuzetak.