Zvezda pušta karte za 179. derbi!
Crvena zvezda je u ponedeljak pokrenula prodaju karata za predstojeći 179. večiti derbi protiv Partizana,…
Predsednik Partizana Rasim Ljajić u otvorenom razgovoru za Mozzart sport izneo je sve ključne finansijske podatke crno-belih – od visine ukupnog duga, smanjenja budžeta i platnog fonda, do poreza koji klub pritiska svakog meseca. Slika koja se dobija nije nimalo lepa, ali je bar jasna.
Ukupan dug Partizana trenutno iznosi oko 38 miliona evra. Budžet kluba je u međuvremenu drastično smanjen – sa 22 miliona pao je na svega 13 miliona evra na godišnjem nivou. Platni fond za sve zaposlene, uključujući igrače i ostalo osoblje – kojih ima više od 200 – iznosi 781.000 evra bruto mesečno. Za poređenje, samo u novembru 2022. godine taj fond bio je 1.265.000 evra. Reč je o smanjenju od više od četrdeset procenata.
Najveći deo finansijskog problema dolazi od poreskog duga koji iznosi čak 24 miliona evra, što čini više od 60 odsto ukupnih dugovanja kluba. Prošle godine napravljen je reprogram sa državom, a od aprila ove godine Partizan je krenuo sa otplatom rata. Problem je što uz sve tekuće obaveze, klub mora svaki mesec da izdvoji dodatnih 400.000 evra isključivo za porez.
„Ko će te pare da vam da? Niko neće da čeka“, rekao je Ljajić, naglašavajući da prodaja igrača u ovoj situaciji nije opcija već nužnost. Bez transfera, klub jednostavno ne može da servisira svoje mesečne obaveze. Upravo zato svaki odlazak igrača dobija posebnu težinu – nije samo sportski potez, već i finansijski kiseonik za funkcionisanje kluba.
Jedan od retkih svetlih primera jeste situacija sa dugovanjima prema inostranim i domaćim klubovima. Pre godinu i po dana Partizan je dugovao novac za čak 27 klubova. Danas je jedini klub kome crno-beli duguju Budućnost iz Podgorice. To je ozbiljan napredak koji pokazuje da uprava ipak ima neke rezultate u saniranju nasleđenih obaveza.
Nešto lošije stoji situacija sa agentima i agencijama. Dug u tom segmentu smanjen je sa 4,9 na 4,3 miliona evra – što je daleko sporiji tempo otplate u poređenju s dugovima prema klubovima.
Ljajić nije štedeo reči kada je objasnio kako je klub uopšte došao do ovako teškog stanja. Ključna greška prethodnih uprava bila je neracionalno trošenje na igrače koji nisu opravdali ulaganje – ili ga uopšte nisu ni imali priliku da opravdaju jer nisu ni ulazili u protokol.
„Imali smo plate od 50.000, 48.000 ili 42.000 evra mesečno za čoveka koji sedi na klupi ili uopšte nije među 22 igrača u protokolu. A vi svakog meseca morate da izdvojite 35.000 evra za njegovu platu. To je upropastilo Partizan“, rekao je predsednik kluba bez uvijanja.
Ta logika „dovedem pet igrača pa se nadamo“ funkcionisala je dok je novac tekao. Kada su se izvori finansiranja presušili, računi su ostali – a igrači su otišli. Ljajić je posebno apostrofirao mentalitet koji traži spas od države ili državnih firmi, napominjući da tog modela više nema i da se prihodi moraju stvarati, a ne čekati. Partizan, kao i mnogi srpski sportski klubi koji su decenijama živeli od sponzorskih aranžmana bliskih državnoj kesi, sada mora da nauči da funkcioniše po tržišnim pravilima. A ta škola – kako pokazuju ove brojke – košta.