Zvezda slavi titulu u derbiju!
Crvena zvezda može pred svojim navijačima osvojiti devetu uzastopnu superligašku titulu u nedelju od 18…
Zvezdanu Terziću je ovih dana stigla još jedna potvrda da je put kojim vodi FK Crvenu zvezdu bio ispravan – klub je osvojio 37. šampionsku titulu u svojoj istoriji, a za Terzića lično, ovo je deseta titula na čelu kluba. Čovek koji je 2014. godine preuzeo organizaciju na ivici propasti, danas vodi klub koji redovno igra grupne faze UEFA takmičenja, koji ima tim vredan više od 100 miliona evra i koji ulaže između pet i šest miliona evra godišnje samo u omladinsku školu.
Kada je Terzić juna 2014. godine preuzeo upravljanje Crvenom zvezdom, situacija nije bila crna – bila je gotovo bezizlazna. Klub je bio duboko u dugovima, bez kredibiliteta na tržištu i bez jasne vizije razvoja. „Nismo krenuli iz podruma, već sa minus pet sprata“, rekao je Terzić, ne krijući koliko je tadašnja kriza bila duboka. Paradoksalno, upravo to stanje koje je odbijalo sve ostale, postalo je polazna tačka jedne od najuspešnijih priča u istoriji srpskog fudbola.
Ključ transformacije bio je u izgradnji održivog poslovnog modela – ne oslanjajući se na državne subvencije ili donacije, već na dva jasno definisana izvora prihoda: zarada od UEFA takmičenja i prihodi od transfera igrača, pre svega onih koji su prošli kroz vlastitu omladinsku školu. Danas čak 85 odsto ukupnih prihoda kluba dolazi iz inostranstva, što Crvenu zvezdu čini izuzetkom ne samo u srpskom fudbalu, već i u regionu.
Deset uzastopnih učešća u grupnim fazama UEFA takmičenja nije slučajnost – to je rezultat sistematskog rada i strateškog razmišljanja. Terzić je sam naglasio da je prekretnicu predstavljalo leto 2017. godine, kada Zvezda nije bila ni šampion Srbije, a ipak je krenula od prve runde kvalifikacija i izborila plasman u grupnu fazu. Taj put, koji mnogi smatraju „teškim“, zapravo je bio temelj svega što je usledilo.
Za poređenje, vrednost tima Crvene zvezde danas je duplo veća od vrednosti tima zagrebačkog Dinama, koji se tradicionalno smatra najjačim klubom u regionu. To je podatak koji možda bolje od svega oslikava koliki je napredak ostvaren za manje od decenije.
Jedan od stubova Terzićeve strategije jeste upravo ulaganje u mlade igrače. Pojava talentovanih fudbalera poput Kostova, Avdića, Maksimovića i Milosavljevića nije slučajna – iza nje stoje godine sistematskog ulaganja u infrastrukturu i razvoj omladinskih kategorija. „Mi to stvaramo, temeljno, ozbiljno i profesionalno“, kaže Terzić, naglašavajući da budžet Zvezdine omladinske škole premašuje ukupne budžete nekih srpskih superligaša.
Ono što ovaj model čini posebno snažnim jeste njegova samoodrživost. Klub prodaje igrače, reinvestira prihode, dovodi nova pojačanja i ciklično podiže kvalitet ekipe iz sezone u sezonu. Nije reč o kratkoročnom projektu – reč je o sistemu koji je osmišljen da funkcioniše decenijama.
Terzić nije krio ni određenu dozu frustracije prema onima koji umanjuju Zvezdine uspehe pozivajući se na „slabu srpsku ligu“. Njegova poruka je direktna: u regionu postoji mnogo šampiona iz liga sličnog nivoa – iz Grčke, Rumunije, Bugarske, Mađarske, Hrvatske – ali nijedan od njih nije ostvario deset uzastopnih plasmana u grupne faze UEFA takmičenja. „Evo, neka ovi naučnici koji su sada drugi i treći krenu od prve runde, pa neka dođu do grupne faze“, rekao je Terzić, aludirajući na klubove koji su imali slične startne uslove, ali nisu izgradili sličan sistem.
Na kraju, ono što Terzićevu priču čini ubedljivom nisu samo trofeje i cifre – već činjenica da je sve to izgrađeno bez sistemske podrške spolja, od nule, kroz pogrešne korake i ispravke kursa. I to je možda najveće dostignuće od svega.