Tanjga i Gočmanac veruju u Surdulicu!
Šef stručnog štaba Vojvodine Miroslav Tanjga i golman Matija Gočmanac optimisti su pred gostovanjem kod…
Pari Sen Žermen je u finalu Lige šampiona savladao Arsenal izvođenjem jedanaesteraca i odbranio titulu evropskog prvaka. Meč odigran na „Puškaš Areni“ u Budimpešti završen je nakon regularnog toka i produžetaka rezultatom 1:1, a u seriji penala bolji su bili Francuzi. Ovo je ujedno prvi finale Lige šampiona koji je odlučen penalima u poslednjih deset godina, što ovaj susret smešta u posebnu kategoriju evropske fudbalske istorije.
Arsenal je sjajno otvorio meč – već u 4. minutu Kai Haverс je pogodio za vodstvo Topa i postavio ton koji je obećavao dominaciju Londončana. Međutim, PSŽ je ostao miran i strpljiv, što je i karakteristika ekipe Luisa Enrikea u ovoj sezoni. Usman Dembele je u 65. minutu realizovao penal i poravnao na 1:1, čime je meč ušao u neizvesnu završnicu.
Ni produžeci nisu doneli pobednika. Nakon 120 minuta igre, sve je zavisilo od najstrožije kazne. Tragičari na strani Arsenala bili su Ebereči Eze i Gabriel, koji su oba puta promašili. Na drugoj strani, jedini koji je omanuo bio je Bruno Mendeš, ali je David Raja ostao nepremošćiva prepreka. Sve ostale udarce PSŽ je realizovao sigurno i hladnokrvno – baš onako kako se očekuje od šampiona.
Da bi se razumeo značaj ovog finala, dovoljno je pogledati statistiku. Poslednji put da je finale Lige šampiona odlučeno penalima bilo je 2016. godine, kada je Real Madrid savladao Atletiko Madrid u Milanu. Dakle, čitavu deceniju finale nije zahtevalo ovaj dramatičan format odlučivanja – sve dok Arsenal i PSŽ nisu primorali fudbalski svet da ponovo doživi tu specifičnu napetost.
To je podatak koji govori sve. Odbraniti trofej Lige šampiona je podvig koji je uspeo samo najmoćnijim klubovima u istoriji takmičenja. Real Madrid je to radio više puta, Ajaks u zlatnoj eri Johana Krojfa – a sada tu piše i PSŽ. Projekt koji je godinama bio predmet podsmeha zbog neuspeha u Evropi konačno je dostigao vrh i ostao na njemu.
Zasluge za ovu transformaciju idu direktno na račun Luisa Enrikea. Španski stručnjak je preuzeo klub koji je imao sve – novac, zvezde, ambicije – ali ne i mentalitet pobednika na evropskoj sceni. Postepeno je izgradio kolektiv koji funkcioniše kao sistem, a ne kao zbir individualnih kvaliteta. Dembele, Mbape pre odlaska, Asensio, Vitinja – svi su uklopljeni u prepoznatljiv stil koji kombinuje pritisak visokog intenziteta sa brzim tranzicijama.
Arsenal je, s druge strane, odigrao izvanredno finale i zaslužuje pohvalu. Haverс je pokazao zašto je bio toliko tražen na tržištu, a ekipa Mikela Artete je pokazala da je sazrela do nivoa finaliste Lige šampiona. Ipak, ovog puta sreće nije bilo – promašeni penali su ih koštali trofeja koji bi bio prvi u istoriji kluba na evropskoj sceni ovakvog formata.
Za PSŽ, ovo je potvrda da je projekat konačno zaživeo na način na koji su vlasnici iz Katara zamišljali kada su preuzeli klub 2011. godine. Više od decenije ulaganja, rekordnih transfera i smenjivanja trenera – sve je kulminiralo duplom odbranom najtežeg trofeja u klupskom fudbalu.
Za Arsenal, ovo finale je ipak korak napred, a ne korak nazad. Klub koji godinama nije bio faktor u Evropi sada igra finale Lige šampiona i gubi tek na penalima. Arteta gradi nešto ozbiljno u Londonu, i navijači Topa imaju razloga za optimizam uprkos gorčini poraza. Sledeća sezona donosi novu šansu – a iskustvo ovakvog finala neprocenjivo je za mlad i gladan tim.