Mijatović osvojio Vila Real!
Sinoć na stadionu La Keramika u Vila Realu, legenda fudbala Predrag Mijatović postao je apsolutna…
Jovan Milošević, napadač koji je prošle sezone nosio Partizan na leđima i bio ključni faktor u borbi za titulu, dao je jedan od najiskrenijih intervjua ove godine. U razgovoru za Mozzart sport, mladi fudbaler otkrio je da ga je upravo klub crno-belih u detinjstvu odbacio – i da je ta rana duboko obeležila njegovu karijeru.
Priča Jovana Miloševića i Partizana nije ni izbliza jednostavna. Kao dečak od 12 godina, Milošević je prošao omladinsku školu crno-belih, ali je ubrzo dobio poruku da nije dovoljno dobar. Za mladog fudbalera, to je bio udarac koji je gotovo okončao njegovu vezu sa igrom.
„Užasno teško sam to podneo. Probudio se strašan revolt u meni. Nisam hteo više da čujem za Partizan. To je bilo osećanje skoro na nivou mržnje“, rekao je Milošević, dodajući da je čak razmišljao i o tome da ostavi fudbal.
Kada se, godinama kasnije, pojavila šansa da obuče crno-beli dres, Milošević je u početku kategorički odbijao. Presudila je majčina reč: „Rekla mi je: ‘Imam dobar osećaj za Partizan’. Odgovorio sam: ‘Ako ti tako osećaš – onda idemo’.“ I to je bila jedna od boljih odluka u karijeri.
Ono što se desilo tokom prošle sezone teško je ignorisati. Dok je Milošević bio u timu, Partizan je izgledao kao prava šampionska mašina – kompaktan, efikasan, napadački moćan. Mladi napadač bio je ne samo vodeći strelac, već i motor čitavog sistema. Ekipa je bila na prvom mestu tabele i ozbiljno pretendovala na titulu.
Njegov odlazak u januarskom prelaznom roku promenio je sve. Partizan je sezonu završio tek kao treći, uz igre koje su delovale bezidejno i haotično. Cifre su bile poražavajuće u poređenju sa periodom kada je Milošević bio aktivan.
Ni sam napadač ne beži od te realnosti: „Sigurno da je moj odlazak imao uticaja. Neću da budem lažno skroman. Bili smo povezani kao lanac – kad jedna karika pukne, sve puca.“
Iz Beograda u Bremen – kontrast nije mogao biti veći. Milošević opisuje dolazak u Verder kao potpuni kulturni i emotivni šok. „Sneg, tmurno vreme, ekipa bez pobede, ljudi se međusobno ne gledaju u oči. Posle atmosfere u Partizanu – bio je to smak sveta.“
Otvoreno je govorio i o psihološkim poteškoćama: usamljenosti, nesreći, osećaju izgubljenosti. Veruje da su upravo ta emotivna stanja bila okidač za povrede. Uz to, otkrio je i jednu naizgled neverovatnu situaciju – tokom meča u Srbiji, upao je u rupu od prskalice i izvrnuo zglob.
Uprkos svemu, uspeo je da se izbori za minute u Bundesligi i ostavi pozitivan utisak. Sada iza sebe ima tri pozajmice – Sankt Galen, Partizan, Verder – i jasno poručuje da je poglavlje pozajmica zatvoreno: „Vreme je za reset, možda novu državu i novi početak.“
Miloševića sada čeka možda i najveći izazov dosadašnje karijere – borba za mesto u reprezentaciji Srbije. U konkurenciji sa imenima poput Aleksandra Mitrovića, Dušana Vlahovića i Luke Jovića, prostor nije veliki, ali ambicija nije mala.
„Ne gledam na to kao ‘ja sam taj’. Oni su vrhunski igrači i mnogo dobri momci. Koristim sve ovo da učim i skupljam iskustvo“, rekao je Milošević, pokazujući zrelost koja možda i nije očekivana od igrača njegove dobi.
Priča Jovana Miloševića podseća nas da put do vrha retko ide pravom linijom. Odbačen sa 12 godina, skoro je odustao od fudbala. Deset godina kasnije, čeka poziv za nacionalni tim. Ponekad su baš te rane najjača motivacija.