Partizan odgovorio Vojvodini. Titula uz skandal!
Rukometni klub Partizan oglasio se opširnim saopštenjem nakon što je druga utakmica finalne serije Arkus…
Beogradska pešačka zona danas je bila pozornica jednog lepog sportskog događaja – mini-rukometni turnir u Knez Mihailovoj ulici okupio je decu iz nekoliko beogradskih klubova i privukao pažnju prolaznika, roditelja, ali i onih koji rukomet ne prate redovno. Uprkos nepovoljnom vremenu, mališani su pokazali da ih kiša i hladnoća ne mogu zaustaviti kada je sport u pitanju.
Inicijativu je pokrenuo Saša Kandić, trener i entuzijasta iz Rukometnog kluba SC Voždovac, koji je rešio da sport izvede na ulicu – doslovno. Ideja je jednostavna, ali moćna: rukomet treba prikazati tamo gde su deca i porodice, a ne čekati da oni sami dođu u hale. Knez Mihailova, kao jedna od najfrekventnijih ulica u Srbiji, bila je logičan izbor.
Kandić je naglasio da akcija nije samo sportska, već ima širu društvenu dimenziju – reč je o spoju sporta, umetnosti i kulture, s ciljem podsticanja zdravih vrednosti u porodici i zajednici. U vreme kada deca sve više vremena provode ispred ekrana, ovakve inicijative dobijaju na posebnom značaju.
Srbija ima bogatu rukometnu tradiciju. Naša muška i ženska reprezentacija redovno se plasiraju na velika takmičenja, a srpski rukometaši igraju u najjačim evropskim ligovima. Ipak, rukomet kao sport i dalje gubi bitku za pažnju dece u odnosu na fudbal i košarku, pre svega zbog manje medijske pokrivenosti i manjeg broja terena dostupnih najmlađima.
Prema procenama Rukometnog saveza Srbije, broj registrovanih igrača mlađih kategorija stagnira poslednjih godina, što je alarm za sve koji vode računa o budućnosti ovog sporta. Upravo zato su terenske akcije poput današnje toliko važne – one ne samo da privlače novu decu u klubove, već i podižu vidljivost rukometa u javnosti.
Sportske manifestacije u urbanim prostorima sve su popularniji model promocije u Evropi. Od Pariza do Berlina, federacije koriste pešačke zone, trgove i parkove kako bi sport učinile dostupnim svima – bez ulaznice, bez hale, bez barijera. Beograd polako usvaja ovaj model, a današnji turnir u Knez Mihailovoj dobar je primer kako se to radi.
Roditelji koji su danas slučajno prošli ulicom i zastali da pogledaju decu kako igraju rukomet – možda su upravo oni koji će svoju decu sledećeg meseca upisati u neki od klubova. Takav efekat teško je izmeriti, ali ga iskusni sportski radnici dobro prepoznaju. Kandić i njegovi saradnici to očigledno razumeju.
Ako se ovakve inicijative nastave i institucionalno podrže, Beograd bi mogao postati primer dobre prakse u promociji manjinskih sportova – a rukomet, s obzirom na tradiciju i rezultate, svakako zaslužuje više od onoga što trenutno dobija.